Konobari iz BiH spremaju se za sezonu u Hrvatskoj, plaće iznad 2.000 eura

Hrvatskom primorju će, prema procjenama, ove godine trebati oko 70.000 radnika, a pored domaće radne snage, dobar dio radnih mjesta će biti popunjen i radnicima iz regije

Mnogi hoteli su se još u prošle god "bacilli" u potragu za radnom snagom, piše Bloomberg Adria. 

Potraga za radnicima 

Za oglašavanje radnih pozicija koriste društvene mreže, vlastitu internetsku podstranicu namijenjenu za zapošljavanje, koriste podršku agencija za zapošljavanje radnika, portale za oglašavanje poslova. Pored hotela, u potrazi za radnicima su i privatni ugostiteljski objekti i pružatelji smještaja. Za sezonski rad u Hrvatskoj sprema se i veliki broj ugostiteljskih radnika iz Bosne i Hercegovine. Kako kažu, osnovni razlog odlaska su plaće, koje u BiH ne bi mogli zaraditi, te bolji uvjeti.

Iznosi koje mogu zaraditi kuhari ili konobari zavise od mjesta, regije, nivoa usluge koji se pruža, od toga da li se radi o konobi, luksuznom restoranu ili nekom dobro organiziranom hotelu. Plate u Istri su najviše, ali su tamo i veći životni troškovi. U suštini, plaće idu od 1.200 eura za konobare do iznad 2.000 eura za glavne kuhare i roštilj majstore. Konobari su u odnosu na kuhare u nešto "povoljnijem" položaju, budući da imaju mogućnost dodatne zarade preko bakšiša.

Prema posljednjim podacima, u sektoru ugostiteljstva i hotelijerstva u Bosni i Hercegovini je bilo zaposleno 41.188 osoba. Prosječna plaća u ovoj djelatnosti iznosi 875 KM i znatno je niža od prosječne plate u BiH, koja je prema posljednjim podacima iznosila 1.328 KM. 

Nedostatak radnika 

Ovo je i jedan od razloga zbog čega ovaj sektor bilježi manjak radnika. Prema riječima Dominika Raškaja, stručnjaka portala Boljiposao.ba, potražnja za radnicima u turističkom i ugostiteljskom sektoru, ali i uslužnim djelatnostima kao što su trgovci, skladištari te u sektoru transporta će se nastaviti. 

- Definitivno najveće probleme možemo očekivati u uslužnim djelatnostima, ugostiteljstvu i cijelom turističkom segmentu s obzirom na to da su tu primanja još nedovoljno primamljiva za veći pronalazak radnika, ističe Raškaj. 

Predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS Željko Tazić za Bloomberg Adriju kaže da je trenutno alarmantno stanje u ugostiteljsko-turističkom sektoru. - Radnici koji nedostaju u našem sektoru morat će biti zamijenjeni radnicima koji dolaze iz manje razvijenih zemalja od nas, kao što su Nepal, Filipini, Tajland,...., ali tu dolazimo do pitanja da li je to kvalitetna radna snaga, da li oni mogu zamijeniti naše radnike i da li mogu predstavljati turizam u BiH - kaže Tatić. 

Ono što uposlenici u ovom sektoru traže, prema njegovim riječima, pored redovnih i normalnih primanja, prije svega je poštovanje poslodavca prema radnicima, ali i poštovanje gostiju. - Nažalost, doživljavaju nas kao 'niži stalež', a nisu ni svjesni da smo mi gospoda na usluzi gospodi. Upravo to je i razlog zašto više nemamo, odnosno imamo sve manje kvalitetnih radnika - tjeraju kvalitetne radnike da mijenjaju profesiju, kaže on. 

Dodaje da veliki problem predstavlja i siva ekonomija, ''a javna tajna je da je to u našem sektoru bilo najzastupljenije, pa s tim u vezi i radnici koji rade u sektoru ugostiteljstva nisu 'kreditno sposobni' za rješavanje gorućih financijskih problema''. Na sve to dolazi i sezonski odlazak radnika koji će se svakako odraziti i na bosanskohercegovački turističko-ugostiteljski sektor, što će se prije svega osjetiti na kvalitetu usluge, a pojedini ugostitelji trpe i financijske gubitke. 

- Naravno da neće stati industrija turizma i ugostiteljstva, ali sam siguran da su zbog nekvalitetne radne snage pojedini ugostitelji u gubitku i do 20 posto, ali ne samo ugostitelji, već i sama država kroz nedostatak kvalitetne radne snage koja može kvalitetno prezentirati i prodati domaće proizvode - naglašava Tatić, te dodaje: ''U tijeku sezone odlazi nekoliko tisuća kvalitetnih ugostitelja na sezonu, gdje rade i po nekoliko sezona u istim lokalima, pa postavljamo sebi pitanje, kako to da su u Hrvatskoj dobri i kvalitetni radnici, a kod nas nisu?"

Podijeli na:

Obredi Velikog tjedna po prvi put u Masnoj Luci

Franjevačka kuća molitve Masna Luka na svojim službenim stranicama obznanila je kako će po prvi put imati obrede Velikog tjedna

U planini misa večere Gospodnje na Veliki četvrtak bit će održana u 18:00 sati, dok je Put križa u petak s početkom u 12:00 sati kod crkve Gospe Snježne na Barzonji (kod jezera). 

Idemo pješice do Masne Luke protupožarnim putem preko Borićevca. Vjerojatno nam treba oko tri sata hoda zaustavljajući se na kratku molitvu kod svake od 14 improviziranih postaja Puta križa. Po dolasku u Masnu Luku (oko 15:00 sati) slijede obredi Velikog petka: čitanje Muke po Ivanu, ljubljenje križa i sveta pričest, priopćili su iz Franjevačke kuće molitve Masna Luka. 

Dodali su kako će u služaju nevremena put križa biti otkazan te će imati samo obrede Velikog petka. Na Veliku subotu bit će održano Uskrsno bdijenje s početkom u 20:00 sati.

Paljenje i blagoslov ognja ispred crkve, procesijski ulazak u crkvu i dijeljenje uskrsnog svjetla svima prisutnima (ponijeti svijeće!), pjevanje Hvalospjeva uskrsnoj svijeći, čitanja itd. Na koncu svete mise bit će blagoslov uskrsnog jela, istaknuli su iz Franjevačke kuće molitve Masna Luka. 

Uskrsna sveta misa u nedjelju slavit će se u 10:00 sati. 

Pretpostavljamo da će biti onih koji će ove velike i svete dane Vazmenog trodnevlja htjeti provesti u miru i tišini Blidinja. Za Božić i Novu godinu na Blidinju bude bučno. Ovi dani neka nam budu dani mira i povlačenja iz buke. Blidinje se pomalo budi iz zime i čeka vas za vaš odmor u molitvi s Gospodinom!, istaknuli su iz Franjevačke kuće molitve Masna Luka. 

Dodali su i kako u Velikom tjednu ne primaju pojedince ni grupe u kuću molitve te naveli kako i oni žele ove dane iskoristiti za povlačenje u mir i samoću kako bi obogatili svoj osoban odnos s Gospodinom. Neka su vam blagoslovljeni i sveti ovi veliki dani!, zaključili su.

Podijeli na:

Uskoro jedan TAG uređaj za sve autoceste u regiji

Nakon što je uvođenjem zajedničkog TAG uređaja za naplatu cestarine omogućeno da vozači iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske kroz naplatne rampe na autocestama prolaze bez čekanja, isto će uskoro moći i bh. građani

Na inicijativu resornih ministara Bosne i Hercegovine i Republike Srbije Edina Forte i Gorana Vesića, u četvrtak će u Beogradu biti potpisan protokol o suradnji i s Bosnom i Hercegovinom, prenosi HMS.ba.

Svi oni koji imaju TAG uređaj Bosne i Hercegovine moći će bez čekanja prolaziti kroz rampe na autocestama u Srbiji i obrnuto. To će naročito biti značajno u turističkoj sezoni kada se duže čeka na naplatnim stanicama. 

– U sljedećem razdoblju očekujemo potpisivanje memoranduma o zajedničkoj naplati cestarine javnih kompanija iz Bosne i Hercegovine s kompanijama iz Hrvatske kako bi se do kraja godine i praktično uvezali sustavi naplate cestarine i time olakšao promet putnika i robe između zemalja regije – izjavio je ministar Forto, priopćeno je iz Ministarstva komunikacija i prometa BiH.

Podijeli na:

VIDEO Svake godine turisti bace preko milijun eura u Fontanu di Trevi

Fontana di Trevi u Rimu je jedno od najpoznatijih svjetskih turističkih odredišta, ali i epicentar jedne nevjerojatne tradicije - bacanja novčića u vodu

Ova impozantna barokna fontana, dizajnirana u 18. stoljeću od strane talijanskog arhitekta Nicolo Salvi-a, ne samo da je remek-djelo arhitekture, već je i postala simbol želja i sreće za milijune posjetitelja svake godine. 

Turisti iz cijelog svijeta dolaze do Fontane di Trevi kako bi sudjelovali u ovoj jedinstvenoj tradiciji. Običaj je da posjetitelji bacaju novčiće preko ramena u vodu fontane, dok izražavaju svoje želje. Smatra se da će se želja ispuniti ukoliko se novčić baci preko desnog ramena s leđa, ali mnogi jednostavno bacaju novčiće u vodu kao gestu dobrovoljnog priloga ili kao način da ostave svoj trag na ovom legendarnom mjestu. 

Fenomen bacanja novčića u Fontanu di Trevi nije samo običaj, već i izvor značajnih financijskih sredstava za grad Rim. Svake godine, vlasti Rima skupljaju ogromne količine novca iz fontane, pri čemu se procjenjuje da turisti bace preko milijun eura. Ovaj novac se zatim koristi za socijalne programe i održavanje kulturnih znamenitosti, čime Fontana di Trevi postaje vitalni dio lokalne ekonomije i očuvanja kulturnog nasljeđa. 

Međutim, ova tradicija nije bez kontroverzi. Mnogi se pitaju o etici bacanja novca u fontanu, pogotovo s obzirom na sve veće ekološke brige. Iako su novčići izrađeni od legure koja ne šteti okolišu, postoji zabrinutost zbog potencijalnog oštećenja fontane od nagomilavanja metala i drugih materijala. Nadalje, postavlja se pitanje o tome koliko je ova tradicija autentična s obzirom na sve veće komercijalizacije turističkih atrakcija. 

Unatoč tim pitanjima, bacanje novčića u Fontanu di Trevi ostaje neizbrisiv dio iskustva posjetitelja Rima. Za mnoge, to je više od običnog gesta; to je simbol vjerovanja u snove i nadu za bolju budućnost. Bez obzira na kontroverze, ova tradicija nastavlja privlačiti milijune ljudi svake godine i ostaje vitalni element rimske kulture i identiteta.

Podijeli na:

Veliki četvrtak

Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota). Prije podne u mostarskoj Katedrali održava se samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, koju slavi biskup sa svojim svećenicima. U Hercegovini se jede zelje (kupus), jer se vjeruje da je na posljednjoj večeri Isus s učenicima isto večerao. Zato se ovaj dan još nazivao zeljavi četvrtak

Ona se naziva Misa posvete ulja. Biskup tada blagoslovi tri ulja: bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko, kojim se mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja. 

Navečer se u svakoj župi slavi misa Gospodnje večere. Prije mise se isprazni tabernakul (svetohranište, ormarić u kojem se čuvaju hostije). Pjeva se Slava, a tada zazvone zvona i više ne zvone do vazmenog bdijenja. Nakon čitanja evanđelja često je obred pranja nogu. 

Nakon mise se posvećene hostije, namijenjene za pričest na Veliki petak, prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s Presvetim (tj. velikom posvećenom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu, odnosno dijelom prozirnu ukrašenu posudu, tako da vjernici mogu jasno vidjeti hostiju – Isusa Krista). Ujedno, svi se ukrasi s oltara odnesu. Tada se obično uprigodi barem jednosatno klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali. 

U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona. U Dalmaciji je običaj da se na Veliki četvrtak vezuju crkvena zvona. Dječaci drvenim škegrtaljkama označuju vrijeme jutarnje, podnevne i večernje molitve “Anđeo gospodnji” te vrijeme početka crkvenih slavlja. Običaj šibanja poznat je u Istri i u Slavoniji, gdje se naziva “šibarine”. Negdje se na Veliki četvrtak poslije tri sata ne dira u zemlju i ide se na misu. U Dalmaciji, gdje se na Veliki četvrtak, a negdje u sve dane Svetog trodnevlja udara šibama po crkvenim klupama tako dugo dok se ne izlome šibe, a čin se naziva “tući barabana” pa naziv podsjeća na Barabu, sudionika Isusova procesa pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom. Šibe su bile od trsa iz starog vinograda ili od grana masline ili gloga. U Labinštini i Hercegovini na Veliki četvrtak za večeru se jelo zelje (kupus), jer se vjerovalo da je na posljednjoj večeri Isus s učenicima isto večerao. Zato se ovaj dan još nazivao zeljavi četvrtak. 

Hrvati u Bosni se na Veliki četvrtak kuhaju varivo od srijemoža (medvjeđi luk, lat. Allium ursinum). Ranije je bio, a ponegdje se i zadržao običaj bijeljenje ili vapnjenje kuće. Kuća se čisti i obnavlja, kao što se teži čišćenju duše. 

Na Hvaru su glasovite procesije za križem ili hvarske procesije za križen što je naziv za tradicijsku noćnu procesiju, koja se već nekoliko stoljeća svaki Veliki četvrtak organizira na otoku Hvaru. 

Procesija je jedinstveni i izniman obred. Po svom trajanju i po naglašenom pasionskom sadržaju, pripremaju je i provode bratovštine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Okosnica procesije je Gospin plač, osmerački pasionski tekst iz 15. stoljeća kojeg u formi glazbenog dijaloga pjevaju izabrani pjevači, kantaduri. Dva pjevača iz svake procesije po dolasku u crkvu započinju pjevati Gospin plač a druga dvojica im odgovaraju pjevajući posebne stihove ispjevane u čast zaštitnika crkve i nadahnute mukom Isusovom. Prvi zapis o procesiji “Za Križem” nalazimo u vizitaciji biskupa Milania iz 1658. godine. On bilježi da je procesija započela znatno ranije i odvijala se na Veliki Petak ujutro ili iza ponoći. Danas procesija “Za Križem” počinje u 22 sata na Veliki Četvrtak, traje 8 sati, duga je oko 22 km i obuhvaća šest župa: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. 

Put koji vodi od crkve do crkve osvjetljava se svjetiljkama i spužvama namočenim u parafinsko ulje, a na prozore kuća ljudi stavljaju svijeće. Procesiju predvode odabrani križonoše koji nose križ težak do 18 kilograma, ponekad bosonogi, odjeveni u bijele tunike kao i ostali članovi bratovštine. U Vrbanju je običaj, da se na povratku pohodi groblje te se oda počast pokojnicima koji više ne mogu sudjelovati u procesiji. Tada se pjeva “Martvih duše ti sahrani, di su tvoji odabrani”.

Informativna katolička agencija - IKA

Podijeli na:

Mostarci uveličali oratorijsko remek djelo u Maloj braći u Dubrovniku

Mješoviti zbor studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Akademski zbor Pro musica iz Mostara i Zbor srednje glazbene škole Ivana pl. Zajca – Mostar svoje glasove s ostalim izvođačima spojili su u skladnoj izvedbi Mozartovog posljednjeg djela

Veličanstvenom izvedbom oratorijskog remek djela Requiem V. A. Mozarta u prepunoj crkvi Male braće u Dubrovniku u utorak 26. ožujka zatvorena je manifestacija Kršćansko lice kulture 2024. Riječima zahvale svim izvođačima, sudionicima i organizatorima ovogodišnje manifestacije obratio se na kraju dubrovački biskup Roko Glasnović, piše na stranicama Dubrovačke biskupije.

Vjera koja ne postaje kultura nije prava vjera, podsjetio je biskup te evocirao neke detalje iz Mozartovog života. Riječima koje se njemu pripisuju „Sjaj jutra pobijedit će noćnu tminu“ biskup je svima poželio sretan Uskrs. 

Posljednji kulturni događaj manifestacije plod je uspješne suradnje biskupijskog Vijeća za kulturu i znanost s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. DSO je Mozartov Requiem izveo uz sudjelovanje tri zbora iz Mostara s više od devedeset članova i uz pomoć don Dragana Filipovića. Solisti na koncertu bili su sopranistica Neda Pejković, mezzosopranistica Žana Marendić, tenor Božo Jurić-Pešić i bas Ante Jerkunica. Izvedbom je dirigirao Hari Zlodre. Ovaj koncert ostvaren je uz podršku Grada Dubrovnika, Turističke zajednica grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije. 

Mješoviti zbor studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, Akademski zbor Pro musica iz Mostara i Zbor srednje glazbene škole Ivana pl. Zajca – Mostar svoje glasove s ostalim izvođačima spojili su u skladnoj izvedbi Mozartovog posljednjeg djela nastalog 1791. godine. Kao što je poznato, djelo je ostalo nedovršeno, a prema Mozartovim skicama završio ga je njegov učenik Franz Xaver Süssmayr. U djelu je sažeta sva dramatičnost i strahota posljednjeg suda, ali i jednakost svih pred Bogom na taj dan. S jedne strane postavljen je zbor koji predstavlja masu, a s druge su solisti koji preispituju smisao postojanja i postavljaju nadu u vječni život. 

Organizator manifestacije Kršćansko lice kulture je Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije. Na programu manifestacije ove godina bila su četiri koncerta, dva predavanja, jedna izložba, Noć crkvenih muzeja i pobožnost križnog puta serpentinama Srđa. Manifestacija je otvorena 16. ožujka koncertom vezanim uz dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha. Sakralne hrvatske, europske i armenske skladbe pod nazivom “Putevima sv. Vlaha” izvele su članice Udruge Pasionska baština i Armensko – hrvatske zajednice. Koncert duhovnih skladbi u izvedbi klapa i zborova Dubrovačke biskupije priredio je Krešimir Magdić, a u prekrasnom ambijentu franjevačke crkve nastupilo je šest klapa i šest zborova. Na koncertu u pravoslavnoj crkvi sv. Blagovijesti mogla se, uz ostalo, čuti sakralna baština sestrinske pravoslavne Crkve. Nastupili su SPD Jedinstvo s dirigentom Mihajlom Lazarevićem. Zanimljiva predavanja „Kršćansko lice zdravstvene kulture: prvo dubrovačko rodilište“ dr. sc. Rine Kralj Brassard i „350. obljetnica povratka relikvije ruke sv. Vlaha u Dubrovnik“ povjesničara umjetnosti Ivana Viđena bacila su svijetlo na dva događaja iz prošlosti Dubrovnika. Kao rezultat žirirane izložbe u palači Sponza izložena su 23 rada na temu „Mysterium crucis: Križni put u djelima suvremenih umjetnika“. U Noći crkvenih muzeja svoja vrata otvorili su franjevački i dominikanski muzej, katedralni Moćnik, Biskupska palača i prvi put sakristija kod isusovaca. Pobožnošću križnog puta na Srđ vjernici su od postaje do postaje prolazili događaje Isusove muke i smrti opisane u Bibliji i kršćanskoj tradiciji budeći u sebi suosjećanje s Kristom, ali i s mukama suvremenika, otkrivajući Kristovo lice u braći i sestrama u potrebi.

Podijeli na:

Bruce Lee se vraća kući!

Grad Mostar svakako planira vratiti kip Bruce Lee na njegovo mjesto. Ovisno o oštećenjima na njemu, nakon što bude vraćen od strane MUP-a, krenut će popravka i vraćanje u park

Grad Mostar planira vratiti kip Bruce Leeja u park Zrinjevac. "Grad Mostar svakako planira vratiti kip Bruce Lee na njegovo mjesto. Ovisno o oštećenjima na njemu, nakon što bude vraćen od strane MUP-a, krenut će popravka i vraćanje u park", kazali su iz Grada Mostara, piše Hercegovina.info.

Ukradena i teško oštećena statua trenutno se zbog istrage koja se vodi još uvijek nalazi u prostorijama MUP-a HNŽ, a nakon što bude vraćen gradu napravit će se procjena stupnja oštećenja, ići će se na popravke i vraćanje u prvobitno stanje, te postavljanje na ispražnjeni pijedestal u parku Zrinjevac.

Brojni su Mostarci ostali šokirani informacijom da je brončani kip Bruce Lee nestao preko noći iz gradskog parka.

Podsjetimo, brončani kip u prirodnoj veličini koji nije zanemarive težine, postavljen u mostarski park Zrinjevac nestao je u noći sa subote na nedjelju, s drugog na treći ožujak ove godine. 

Odjel kriminalističke policije Policijske uprave Mostar nakon opsežno provedene kriminalističke istrage, uhitio je osobu inicijala D.P. (1978) iz Mostara, zbog osnovane sumnje da je otuđio kip Bruce Lee iz parka Zrinjevac u Mostaru. 

"Kip Bruce Lee otuđen je iz Parka Zrinjevac 2. na 3. ožujka 2024. godine, što je izazvalo zabrinutost i osudila javnost iz cijele regije. Kriminalistička istraga bila je komplicirana iz više razloga, a pogotovo što park Zrinjevac nema video nadzor. 

Usprkos svim otežavajućim okolnostima inspektori Odjela kriminalističke policije PU Mostar uspjeli su za kratko vrijeme utvrditi identitet osumnjičenog, privesti ga i pronaći predmetni kip, koji je oštećen", priopćili su iz MUP HNŽ-a.

Podijeli na:

Oprez! Danas i sutra jak vjetar u Hercegovini

Udari vjetra južnog smjera bit će brzine 40-70 km/h

Federalni hidrometeorološki zavoda (FHMZ) BiH izdao je narandžasto upozorenje zbog jakog vjetra južnog smjera za područje Hercegovine, zapadne i jugozapadne Bosne i djelimično u središnjim područjima. Upozorenje je izdano za 27. i 28. ožujak.  

Udari vjetra južnog smjera bit će brzine 40-70 km/h.  ''Budite spremni na smetnje, strukturalna oštećenja i rizik za ozljede od krhotina koje nosi vjetar. Prekidi u snadbijevanju električnom energijom su mogući. Za sve dodatne informacije obratite se nadležnim institucijama'', navode iz FHMZ-a.

Podijeli na:

Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) Mostar traži 28 djelatnika

Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH traži 28 djelatnika: od toga 17 mjesto rada u Banja Luci, 5 mjesta u Tuzlu, 4 mjesta s radom u Mostaru, 2 s mjestom rada u Sarajevu 

Mi vam donosimo mjesta za Regionalni ured u Mostaru:

1. 3/08  Stručni savjetnik za učešće u sudskim postupcima (1 izvršitelj)

Posebni uvjeti: VSS-fakultet pravnog smjera, završen VII stupanj stručne spreme ili visoko obrazovanje Bolonjskog procesa studiranja sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova; najmanje tri godine radnog iskustva u struci; položen stručni upravni ispit, položen stručni ispit za rad na poslovima indirektnog oporezivanja, položen pravosudni ispit, poznavanje rada na računaru. 

Pripadajuća osnovna neto plaća: 1.758,00 KM.

2. 3/12  Viši stručni suradnik za upravljanje ljudskim potencijalima (1 izvršitelj)

Posebni uvjeti: VSS-fakultet pravnog smjera, završen VII stupanj stručne spreme ili visoko obrazovanje Bolonjskog procesa studiranja sa ostvarenih najmanje 180 ECTS bodova; najmanje dvije godine radnog iskustva u struci; položen stručni upravni ispit, poznavanje rada na računaru. 

Pripadajuća osnovna neto plata: 1.530,00 KM.

3. 4/03  Stručni savjetnik za carinske poslove (1 izvršitelj)

Posebni vjeti: VSS-fakultet pravnog smjera, VII stupanj stručne spreme ili visoko obrazovanje Bolonjskog procesa studiranja sa ostvarenih najmanje 240 ECTS bodova; najmanje tri godine radnog iskustva u struci; položen stručni upravni ispit i stručni ispit za rad na poslovima indirektnih poreza; poznavanje rada na računaru.

Pripadajuća osnovna neto plaća: 1.758,00 KM.

4. 4/04  Viši stručni suradnik za carinsko-upravni postupak (1 izvršitelj)

Posebni uvjeti: VSS-fakultet pravnog smjera, završen VII stupanj stručne spreme ili visoko obrazovanje Bolonjskog procesa studiranja sa ostvarenih najmanje 180 ECTS bodova; najmanje dvije godine radnog iskustva u struci; položen stručni upravni ispit i stručni ispit za rad na poslovima indirektnih poreza; poznavanje rada na računaru.

Pripadajuća osnovna neto plaća: 1.530,00 KM.

Detaljnije uvjete pogledajte na Zavodu za zapošljavanje HNŽ-a ili na stranicama Agencije za državnu službu.


Podijeli na:

Tomislav Ivančić: Ovo je tajna sretnog i ispunjenog života!

"Ti živiš. Živjeti - što to za tebe znači? Živjeti duže, živjeti ljepše, živjeti korisnije ili živjeti punim životom. Jedna poslovica kaže. Pravi umjetnici života ne žive duže, ali žive više

Život ne možeš produžiti ni jednu sekundu. Život ne zavisi o tebi. U rukama si onoga koji ima vlast nad životom i nad smrću. Ma koliko se trudio, koliko god čuvao svoje sile i snage, ne znači da ćeš živjeti duže nego netko drugi. Isus kaže: Zašto se toliko uznemirujete. Zar možete samo za vlas produžiti život svoj? Ne postoje jela, ni načini života, ne postoje umjetne metode kojima bi se mogao život produžiti. Možeš cijeli život uzimati dijetnu hranu i poginuti negdje pod kotačima auta, na fronti ili nekom drugom smrću. Možeš cijeli život biti miran, opušten, ne naprezati se kako bi sačuvao snagu, a otrovati se hranom ili negdje drugdje stradati. Možeš čuvati sebe, ne pušiti i ne piti, ne uzimati pretešku hranu, hraniti se najrazboritije, pa ipak postoji mogućnost da ćeš umrijeti od neke bolesti, ili će ti zakazati neki organ. Nema načina koji bi jamčio duži život. 

No, postoji način života koji jamči bolju kvalitetu življenja. Jedeš li laku hranu, ne pušiš i ne piješ, nastojiš se moliti, razmišljati, znanstveno raditi ili ljudima oko sebe ne dosađivati i biti težak, na taj način živiš više, ali ne i duže. Nastojiš li se dobro odmoriti, poći u šetnju, odspavati, ne pretjerivati radom, bit ćeš sposobniji primati nadahnuća koja inače umoran ne bi mogao primati. Bit ćeš kreativniji, sposobniji uočiti stvari i život oko sebe pravednijim očima i pomoći drugima da i oni vide. Imat ćeš radostan život jer radost je podijeliti s drugima. Život i radost života, dakle, nije u dužini, nego u njegovoj dubini. Život ne teži ni uvis ni lijevo ni desno, kaže poslovica, već samo u dubinu. Odijevaš li se skromno i razumno, nije li ti stalo da budeš bogataš, a svoje vrijeme ne trošiš u dosadnim ćaskanjima i neprospavanim noćima, u zadimljenim prostorijama gostionica, plesnjaka i zabavišta, imat ćeš vremena i bit ćeš sposoban pronaći u knjigama i u ljudima mudrost koja će te voditi u dubine i dati tvome životu snage da raste u visine. Kvaliteta života nastaje tamo gdje korijeni tvoga života bivaju obnovljeni i pomlađeni. Drugim riječima, više ćeš živjeti obogatiš li se dubokim mislima, ako te svaki dan obraduje riječ koju čuvaš poput dragocjenog bisera, imaš li hrabrosti slušati mudre ljude, imaš li vremena svaki dan za oazu mira, tišine, molitve, usmjeravaš li se svaki dan na ono što je bitno.

I patnja će pokopati tvoj život duboko da bi korijeni tvoga života mogli rasti u dubinu. O snazi i dubini tvojih korijena zavisi koliko će stablo tvoga života moći rasti uvis. O tome koliko će se razgranati stablo tvoga života zavisi pak, kakve ćeš i koliko ćeš plodova moći u životu nositi. A koliko plodova nosiš, toliko ćeš više ljudi usrećiti. A koliko više ljudi usrećiš, to će biti tvoja sreća veća. Jer sreća je odsjaj sreće koju pružaš drugome. 

Pogledajmo na trenutak zajednički, tko si i koje sposobnosti imaš. Čovjek sve ima – kaže pjesnik – samo nema sebe. Čovjek je ovladao prirodom. On u laboratorijima istražuje kemijske i fizikalne procese te ih koristi za nove spojeve i kombinacije tvari. On istražuje i obrađuje prirodu, pokušava usavršiti poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo i druge grane. Čovjek je unaprijedio medicinu i tako omogućio duže trajanje svog boravka na zemlji. Čovjek je dobio moć nad svime oko sebe. Sve je podvrgnuo svom istraživanju i svojoj koristi. Nad svime ima vlast i moć. Sve on ima. 

No, čovjek nema sebe. On nije odlučivao o svom dolasku na svijet i ne odlučuje o svom dolasku. Vezan je uz prostor i vrijeme i ne može se istrgnuti iz kaveza u koji je zatvoren. Ne može se osloboditi starenja, bolesti i smrti. Ne može se otrgnuti grijehu, pogreškama, zloći i patnji. Doživljava sebe kao podvrgnutog nekome tko je nad našim prostorom i vremenom. Savješću je čovjek izravno povezan s Bogom. 

Čovjek ne odlučuje koliko će dugo živjeti na zemlji i hoće li biti sretan. On nije odlučivao hoće li dobiti ovaj ili onaj, zdrav ili bolestan organ, nije odlučivao koje će roditelje dobiti, ni kakve će sposobnosti i nesposobnosti imati u životu. Čovjeku je darovana zemlja, darovan mu je on sam, darovana mu je sloboda i savjest. On može sve koristiti sebi i u korist, ali je svojom savješću odgovoran onome koji ga je smjestio u onaj vrt koji se zove Zemlja. Čovjekova sloboda i njegovo upravljanje prirodom nije neograničeno i nije mu dano da njima samovoljno raspolaže, naprotiv, odgovoran je za svoja djela i ponašanje. Čovjek, dakle, može svime vladati i nad svime biti gospodar, ali on sam mora se pokoravati Bogu. Čovjek nije stvoritelj samoga sebe. Bog je izvor njegova života. Bog je njegov otac i njegova majka.

Čovjekova sudbina je u rukama Boga, stoga je prijateljstvo s Bogom za čovjeka sudbonosno pitanje. Čovjek sve ima i može imati, ali čovjek nema sebe. Čovjekov život je u rukama Boga. Jedino razumno čovjekovo držanje jest prijateljevati s Bogom. Bog je čovjekova sudbina. Bog je jedina mogućnost čovjeku da preživi, da bude sretan i savršen. 

Ne poštuješ li Boga, tada nastaje u tebi i oko tebe nered. Tad cijela priroda postaje jačom od tebe, tad se buni tvoja narav protiv tebe samoga. Zbog neprijateljstva prema Bogu, zbog grijeha u čovjeku nastaje dvojnost, nesposobnost da se uskladi razum i volja, srce i um, nesposobnost da čovjek vlada prirodom. Odbacujući pravoga Boga, čovjek se klanja krivim bogovima stvarajući kult ličnosti, ili prirodnim pojavama i katastrofama u kojima vidi nadmoćnog neprijatelja. Bog je jedina čovjekova sloboda, jedini mir i jedina mogućnost. 

Ti možeš više živjeti, ali ne znači i duže. Više živjeti znači živjeti ovdje sretno, sadržajno, početi već na zemlji vječni život. Počni odmah, ne gubi vrijeme na sporedne stvari. Zapitaj se jesi li ti gospodar ili rob? Prijateljuješ li s Bogom ili ne? Na tebi je stvoriti odluku koja će te učiniti savršeno humanim. Hoćete li se ti i Bog pronaći? Hoćete li ti i Isus postati prisni prijatelji? Neka te dostigne ta sreća.

Tomislav Ivančić

Podijeli na:

VIDEO Mlada Hercegovka ide volontirati u Afriku

Mlada Međugorčanka Marija-Zorka Vasilj (26) odlučila je ispuniti svoj san o volontiranju i pomoći ugroženima u Africi, a u svoju ''afričku humanitarno-volontersku avanturu'' kreće početkom travnja kada će se s dugogodišnjim misionarom fra Ivicom Perićem zaputiti u malo zambijsko mjesto Mwakapandulu

- Idem u Afriku, let mi je 4. travnja i idem u Zambiju kod misionara fra Ivice Perića. On je u Africi već preko 30 godina, djelovao je u Ugandi, Ruandi, a na svoju inicijativu se prebacio u Zambiju gdje je započeo sa gradnjom novih projekata, ulagat će u obrazovanje i školovanje djece. Ostajem do kraja prosinca i dat ću se na raspolaganje za sve što budu trebali, izjavila je u razgovoru za Fenu Marija-Zorka Vasilj. 

Otkrila je kako želja za odlaskom u Afriku postoji još od osnovne škole, piše Fena.

- U osmom razredu osnovne škole javila se želja, tad sam imala prvi doticaj s Afrikom preko nekih humanitarnih akcija koje smo organizirali. Sve te godine je ta želja rasla i mogu samo reći Bogu hvala što je tinjala i toliko jaka bila da me doslovno gonila da to izrealiziram, rekla je Vasilj. 

Kako kaže, obitelj i prijatelji su joj dali podršku za ovaj životni korak. 

- Kad vam se takva želja javi u mladoj dobi, kada čitav život govorite „Ja hoću, ja ću jednog dana otići“, upravo su prvo moji iz kuće i okolina bili spremni na to. Mogu reći da su reakcije prepozitivne i da puno ljudi kaže da živim njihov san, odgovorila je ova Međugorčanka. 

Vasilj će se tako pridružiti u Zambiji pridružiti dugogodišnjem misionaru fra ivici Periću, koji je inače rodom iz okolice Kiseljaka. 

- Prvo je trebalo pitati svećenika smijem li doći, fra Ivica djeluje tako da ne može i ne prima volontere na kraći period od mjesec ili dva dana jer dok volonteru sve pokažete vrijeme mu je ići. Psihički sam spremna itekako, mislim da me čeka puno izazova, ali i puno blagoslova. Nisam se nešto puno upoznavala s tim mjestom gdje idem, znam da situacija nije najbolja, jedino što djeluje je vrtić koji je izgrađeni i koji pohađa oko 70-ak djece i ja ću u tom vrtiću biti smještena. Za ovo ostalo, ne znam što očekivati ni kakvo je stanje, vidjet ćemo kada dođem dolje, poručila je. 

Vasilj će se morati cijepiti protiv žute groznice, virusne bolesti koju prenose komarci. 

- Mi u BiH nemamo cjepivo za žutu groznicu, pa ću tako morati do najbližeg mjesta u Hrvatskoj, a to je Metković. Nije neka teška procedura, javite im se, naručite, platite i dobijete cjepivo, potvrdila je Vasilj. 

Vasilj će svoje Međugorje i „blagodati modernog života“ poput interneta zamijeniti afričkim načinom života. 

- Što se tiče odmaka od modernog svijeta, mislim da tu neće imati nešto puno problema. Fra Ivica ima samostan u Zambiji, rekla mi je Monika da ima neki Internet koji čas radi, čas ne radi pa ćemo ga hvatati kad bude radio da se čujem sa svima i da prenesem vijesti i događaje iz Afrike, odgovara Vasilj.

U tijeku je i akcija „Hercegovina za Afriku“, akcija koja ima nekoliko događaja na kojima će se skupljati prilozi za potrebne stvari u Zambiji. 

- Kad sam baš odlučila da idem i kad je bilo 100 posto prihvaćeno da ja mogu doći kod fra Ivice, nekako mi je bilo da ako idem u Afriku, želim svoju Hercegovinu ponijeti sa sobom tako da je pokrenuta akcija „Hercegovina za Afriku“. Nizom događaja želimo pozvati ljude da sudjeluju u toj akciji. Održali smo već predavanje na temu „Priča o Africi“ gdje su Monika i Ana govoriti kako je to volontirati u Africi jer su one već bile sa fra Ivicom u Ruandi. Prodavati ćemo knjige „Tišina“ i „Krijesnice“ i onda ćemo to donirati, rekla je Vasilj. 

Glazbeni eventi, predavanja, predstavljanje knjiga održali su se i održavaju se u Mostaru, Širokom Brijegu, Čitluku i Međugorju. 

- Usput, uz ove akcije koje smo mi direktno organizirali, ima ljudi  koje su kasice za Afriku postavili u vrtiće, centre, škole, ostala mjesta, tako da će sav taj novac ići za pomoć u Afriku. Zahvaljujem se svima što su se odazvali, mogu reći da su ljudi preširoka srca i da se čitava Hercegovina digla na noge, zaključila je Vasilj. 

Inače, fra ivica Perić je 2022. godine započeo nove projekte u Zambiji, afričkoj državi koja je 15 puta veća od BiH i prema procjenama iz 2023. godine broji nešto više od 20 milijuna stanovnika.

Podijeli na:

Istraživanje dubina u Raškoj Gori: Pustolovina na 10. Speleološkom vikendu

Protekli vikend bio je ispunjen uzbuđenjem, znanjem i avanturom za polaznike 10. Speleološkog vikenda s naglaskom na Bilićevu jamu u Raškoj Gori

Okupljeni speleolozi i entuzijasti su imali priliku da prođu kroz intenzivan program koji je uključivao teorijske i praktične aktivnosti, sve s ciljem dubljeg uranjanja u svijet speleologije. 

Petak: Učenje iz sigurnosti 

Prvi dan vikenda rezerviran je za teorijske pripreme. Polaznici su pažljivo slušali predavanja o opasnostima u speleologiji, upoznali se s konceptom mijenjanja ekosustava speleoloških objekata (MES) te produbili svoje znanje o orijentaciji i topografiji, ključnim vještinama u istraživanju podzemnih prostora. 

Subota: Praktično iskustvo na stijenama bučića 

Nakon teorijske pripreme, subota je donijela priliku za praktičnu primjenu naučenog. U području Bučića, polaznici su se susreli s stijenama te su iskoristili dan kako bi ponovili i proširili svoje vještine. Slijedeći dan obećavao je prvi ulazak u jamu na Raškoj Gori, pa su polaznici željno prihvatili svaku priliku za učenje i usavršavanje. 

Nedjelja: Osvajanje dubina u Bilićevoj jami u Raškoj Gori

Nedjelja je označila kulminaciju vikenda - prvi ulazak u jamu. Svi su jedva čekali da osjete uzbuđenje istraživanja podzemnih prostora. Odredište je bila "Bilićeva jama" u Raškoj Gori, poznata po svojoj koljenastoj morfologiji i dubini od oko 80 metara. Za polaznike je ovo bio izazov koji su hrabro prihvatili, ulazeći u nepoznato s respektom i uzbuđenjem. 

Prvi ulazak u "Bilićevu jamu" bio je više od obične avanture. Bio je to trenutak u kojem su polaznici osvajali nove dubine, kako doslovno, tako i figurativno. Njihova hrabrost, predanost i entuzijazam bili su ključni faktori koji su im omogućili da savladaju izazov. 

Za one koji su željeli doživjeti atmosferu vikenda i svjedočiti prvom susretu s podzemnim svijetom, galerija slika nudi uvid u njihove doživljaje i emocije tokom ovog nezaboravnog putovanja.

Speleologija nije samo hobij - to je način istraživanja nepoznatog, spajanja s prirodom i osjećaj slobode koji se može pronaći samo u dubinama zemlje. A na 10. Speleološkom Vikendu, polaznici su otkrili tu duboku povezanost na svoj način, ostavljajući tragove svojih koraka u podzemnom svijetu.

Podijeli na:

Ljetno računanje vremena: Evo kada ove godine pomičemo kazaljke

Ljetno računanje vremena u 2024. godini počinje 31. ožujka u 2 sata, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u 2 računa kao 3 sata

Pomicanje sata nije prirodno za ljudsko tijelo koje bi zapravo trebalo biti u skladu s prirodnim ciklusima, a ne s kazaljkama sata. Ono ima svoj ritam i naviknuto je spavati određeni broj sati, buditi se u određeno doba, prenosi Večernji list BH.

Ove godine ljetno računanje vremena počinje 31. ožujka, što znači sat vremena manje spavanja, ali i naznaku sve sunčanijih, toplijih i duljih dana. Uvođenje ljetnog računanja vremena prvi je spomenuo američki političar Benjamin Franklin 1784., koji je smatrao kako se pomicanjem sata može bolje iskoristiti sunčano ljetno razdoblje.

- Ljetno računanje vremena u 2024. godini počinje 31. ožujka u 2 sata, tako što se pomicanjem za jedan sat unaprijed vrijeme u 2 računa kao 3 sata - objavila je Vlada o ljetnom računanju vremena, koje ove godine dolazi nešto kasnije. Lani smo, naime, na ljetno računanje vremena prešli već 26. ožujka.

Pristaša te ideje bio je i britanski graditelj William Willett, koji je 1907. izdao pamflet 'Uzaludno traćenje dnevne svjetlosti' u kojem je predlagao pomicanje sata za 80 minuta unaprijed u travnju, čime bi se uštedjelo na troškovima električne energije i učinilo dane produktivnijima. 

Willett je nekoliko puta bezuspješno pokušao progurati taj zakon u britanski Parlament, no to je pitanje postalo ponovno aktivno u Prvom svjetskom ratu. Zbog nestašice ugljena i drugih energenata trebalo je maksimalno štedjeti na električnoj energiji. Tako je Njemačka 1916. bila prva zemlja koja je uvela ljetno računanje vremena. 

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana isto su napravile i Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija i Australija. Pomicanje sata se u isto vrijeme koristilo i na našem prostoru, odnosno na području Austro-Ugarske, u razdoblju od dvije godine, od 1916. do 1918. SAD je pak prvu promjenu napravio 1918. godine, da bi samo nekoliko godina poslije toga Amerikanci ipak odlučili prestati primjenjivati takvu izmjenu. 

Oduševljenje ovim izmjenama nije dugo potrajalo, pa je Njemačka prestala koristiti ljetno računanje vremena 1919., dok su Velika Britanija, Irska i Francuska nastavili. No, Francuzi su bili jako podijeljeni oko toga, jer se posebice populaciji ruralnih krajeva to uopće nije svidjelo, dok su za ovo računanje vremena bili veliki gradovi.

Tijekom Drugog svjetskog rata praksa je ponovno zahvatila Europu. 

Ideja se pojavila ponovno u doba naftne krize iz 1973. kada je OPEC uveo embargo, a cijene nafte skočile u nebesa i potaknule recesiju. Sezonskom vremenu prva se 'vratila' Francuska, 1976. Na našem tlu se ljetno računanje vremena koristilo i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije te za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. 

Računanje vremena, kakvog poznajemo i danas, uvedeno je od 1983. u SFRJ. 

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, neke su savezne države SAD-a odbacile ljetno računanje vremena, prvenstveno zbog pritužbi farmera koji su tvrdili da takav ritam ne pogoduje poljoprivredi i stočarstvu. Neke države u SAD-u ni danas ne mijenjaju sat, kao niti Japan, Ekvador i države u tropskom pojasu. 

U Europi sve zemlje mijenjaju sat, osim Islanda. 

Do 2006. ljetno računanje vremena u SAD-u završavalo je zadnjeg vikenda u listopadu, prije Noći vještica. Tad je na Noć vještica mrak nastupao naglo ranije, pa su roditelji djeci noću zabranjivali odlazak u maškare. Što je manje djece išlo u maškare, dućani su djeci prodavali manje slatkiša, pa su 2007. prebacili mijenjanje sata na prvu nedjelju u studenom kako bi trgovine prodale više slatkiša.

Kraće spavanje donosi nešto malo stresa za naš organizam jer mu treba vremena kako bi se navikao na novi ritam spavanja i buđenja. Prema nekim istraživanjima tih sat vremena koliko kraće spavamo zaslužno je za osjećaj neispavanosti, glavobolje, srčano opterećenje pa i veći broj prometnih nesreća jer je zbog neispavanosti koncentracija slabija. 

Pomicanje sata nije prirodno za ljudsko tijelo koje bio zapravo trebalo biti u skladu s prirodnim ciklusima, a ne s kazaljkama sata. 

Naše tijelo ima svoj ritam i naviknuto je spavati određeni broj sati, buditi se u određeno doba itd. Ako mu se to poremeti, ono to doživljava kao stres pa mu je neophodno nekoliko dana za prilagodbu. 

Broj ljudi koji zbog srčanog udara završe na Hitnoj pomoći povećan je za oko 25 posto u danima nakon pomicanja sata na ljetno računanje vremena, a većinom se radi o ženskim pacijentima, pokazuju neka istraživanja. Oni koji znaju da pate od srčanih problema trebali bi u te dane posebno pripaziti što piju i jedu te izbjegavati veći tjelesni napor. 

Ljetno računanje vremena završava 27. listopada.

Podijeli na:

Evo gdje se može glasovati na predstojećim izborima za Hrvatski sabor

Vijeće ministara BiH dalo je suglasnost za organiziranje glasanja državljana Republike Hrvatske koji borave na teritoriju BiH. Rok za registraciju je do 6. travnja 2024. godine

Ovo je izvijestilo Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, objavivši kako će glasanje biti organizirano u povodu izbora za zastupnike u Hrvatski sabor. Planirani datum za održavanje ovog glasanja je 16. i 17. travnja 2024. godine, s vremenom od 7:00 do 19:00 sati, na sedam različitih lokacija diljem Bosne i Hercegovine. 

Prema objavi Ministarstva vanjskih poslova, glasači državljani Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini će imati priliku glasati na sedam lokacija. 

  1. Kampus Sveučilišta u Mostaru
  2. Franjevački međunarodni studentski centar u Sarajevu
  3. Generalni konzulat Republike Hrvatske u Banjoj Luci
  4. Hrvatski kulturni centar "Sv. Franjo" u Tuzli
  5. Osnovnu školu Ivana Gorana Kovačića u Livnu
  6. Osnovnu školu "Vitez" u Vitezu,
  7. Sportski kulturni centar u Orašju.
Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini već je prethodno pozvalo sve birače koji posjeduju državljanstvo Hrvatske da se registriraju kako bi mogli sudjelovati na izborima. Rok za registraciju je do 6. travnja 2024. godine. 

Birači mogu podnijeti zahtjeve za registraciju ukoliko imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a neće biti u mjestu svog prebivališta na dan održavanja izbora. Također, birači koji žele glasati izvan granica Hrvatske mogu podnijeti "Zahtjev za prethodnu registraciju" u diplomatsko-konzularnom predstavništvu u inozemstvu ili nadležnom upravnom tijelu u županiji odnosno Gradu Zagrebu koje vodi registar birača. 

Ovaj korak otvara mogućnost za sudjelovanje državljana Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini u demokratskom procesu izbora za Hrvatski sabor, čime se omogućuje široka participacija građana unutar regije. Očekuje se da će ovaj proces unaprijediti suradnju između dviju zemalja te produbiti veze između građana Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

>> Kako se prijaviti za glasovanje na izborima u Hrvatskoj?

Podijeli na:

Kako je bosanska princeza postala kraljica Poljske i svetica u Katoličkoj crkvi

Malo je poznato da katolici Hrvati iz Bosne i Hercegovine već gotovo 27 godina imaju sveticu u Katoličkoj crkvi, koju je kanonizirao ni manje ni više nego omiljeni papa Ivan Pavao II

Povijesne silnice i događaji iz kasnog srednjeg vijek, unatoč potrebi za izbjegavanjem anakronizama kojima bi se oblikovala današnja društveno-politička situacija na temelju događaja iz daleke prošlosti, ipak su tradicijski, običajno, pa i etnički vezani uz katolički, hrvatski narod, osobito središnje Bosne. Pa je tako iz kuta povijesne znanosti opravdano upućivati na značaj svetice o kojoj se tako malo zna u hrvatskom narodu, ali i općenito u društvenom životu Bosne i Hercegovine, a poglavito danas, kada BiH počinje pregovore s Europskom unijom te se i time simbolično vraća u veliku europsku obitelj kojoj oduvijek i pripada, piše Večernji list.

Riječ je o svetoj Jadvigi (Hedviga) Anžuvinskoj, kćeri hrvatsko-ugarskog i tada poljskoga kralja Ludovika Velikoga iz kuće Anžuvinaca i Elizabete Kotromanić, koja je pak bila kći velikog bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića i rodica budućeg kralja Tvrtka. Zamršeni obiteljski odnosi, kao izraz tadašnje tradicije koju su prakticirale vladarske kuće Europe, ipak nam dopuštaju izvući zaključak kako je Jadviga, unatoč tomu što je cijeli svoj život provela izvan tadašnje Bosne, itekako vezana uz svoje mjesto podrijetla, a danas, točno 651 godinu nakon njezina rođenja, vrijeme je za snažniju emancipaciju ove žene koja je na sjeveru i istoku Europe, kao poljsko-litavska kraljica, učinila velike stvari, gradila bolnice, ulagala u obrazovanje... 

No, krenimo kronološkim tijekom na osnovi kojega će biti jasnije kako se žena koja po svojoj majci vuče korijene iz vladarske kuće Kotromanić uopće našla na poziciji jedne o najmoćnijih žena tadašnje Europe. 

Njezina majka, već spomenuta Elizabeta, bosanska princeza i kći jednog od najsnažnijih bosanskih velikaša, bana Stjepana II. Kotromanića, planiranim potezima, koji su tadašnju Bosansku Banovinu, de jure dio ugarske krune, trebali snažnije vezati uz kuću Anžuvinaca, koji su već bili na čelu Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, udala se 1353. za Ludovika I. U braku dugo nisu imali djece, no Elizabeta je poslije ipak rodila tri kćeri. Prva, po imenu Katarina umrla je u ranoj mladosti, druga, koja se zvala Marija, poslije će postati hrvatsko-ugarska kraljica, dok je treća i najmlađa - Jadviga, rođena 1373., imala iznimno zanimljiv životni put koji ju je na kraju odveo na sjever. 

Politički preokreti koji će uvjetovati sve daljnje događaje, a kojima će se dugoročno promijeniti situacija na jugoistoku, istoku i sjeveru Europe, počeli su 1382. godine, kada umire kralj Ludovik I., što je otvorilo pitanje njegova nasljedstva na čelu Hrvatske, Ugarske i Poljske. Tron je, pravno gledajući, ipak naslijedila Ludovikova i Elizabetina kći Marija, no, s obzirom na njezine godine, regenticom je proglašena njezina majka Elizabeta. Poznavatelji povijesti kasnog srednjeg vijeka dobro su upoznati sa situacijom koja je tada nastala u Hrvatskoj i Ugarskoj te svojevrsnim građanskim ratom nakon što hrvatsko plemstvo nije željelo prihvatiti dvije kraljice (Mariju i majku joj Elizabetu), no vidljivo je kako ni poljski plemići nisu bili oduševljeni idejom da Marija, koja je tada već bila zaručena za Žigmunda Luksemburškog, bude njihova kraljica. Umjesto toga, Poljaci su odlučili da će prihvatiti Marijinu mlađu sestru Jadvigu, kojoj je tada bilo 10 godina, za svoju kraljicu. Uslijedili su dugotrajni pregovori, nakon kojih je Elizabeta dopustila svojoj kćeri da ide u Poljsku i preuzme krunu. Tako se i dogodilo te je Jadviga 16. listopada 1384. godine u Krakovu okrunjena za kraljicu Poljske, a na tronu je samostalno vladala godinu dana, nakon čega je doživjela još jedan svojevrsni preokret, no ovaj put taj će ju događaj dodatno učvrstiti i pozicionirati među najpoznatije vladarice tadašnje Europe. Naime, 1385. godine Litva potpisuje sporazum o savezu s Kraljevinom Poljskom, iz čega će se roditi jedna od najmoćnijih država toga doba - Poljsko-Litavska Unija. Posljedica toga je da je Jagelo, posljednji poganski vladar Litve, de facto postao kralj nove zajedničke države, prešao na kršćanstvo i postao poznat kao Vladislav II. Jagelović te je oženio Jadvigu. 

Vjenčali su se u svibnju 1385. godine, nakon čega je Vladislav II. proglašen iure uxoris kraljem Poljske, a u godinama koje su slijedile Jadviga, buduća svetica s korijenima iz Bosne, bila je iznimno angažirana u diplomatskom, kao i kulturnom životu. No, bavila se i politikom te je organizirala, i to uspješno, povratak dijelova Galicije 1387. godine, a vodila je i diplomatsku korespondenciju s Teutonskim vitezovima. No, Jadviga će u poljskom narodu, ali i u drugim narodima vezanim uz Baltik, biti upamćena kao osoba koja je dala izniman doprinos podizanju ukupnog životnog standarda, pa je tako osnovala mnoge bolnice, a svojim je angažmanom, kao i donacijama te sredstvima od prodaje vlastitog nakita, pomagala Sveučilištu u Krakovu. U religijskom smislu treba uputiti i na to kako postoji podatak da je osnovala biskupiju u Vilniusu. Jadviga je 22. lipnja 1399. rodila djevojčicu koja je nazvana Elizabeta Bonifacija po Jadviginoj ubijenoj majci i papi Bonifaciju IX., ali u roku od mjesec dana obje su umrle zbog komplikacija tijekom porođaja. S obzirom na to da je bila dobro prihvaćena i omiljena u narodu, ne čudi što su odmah nakon njezine smrti počela hodočašća na njezin grob, a pritom pojedini autori upućuju na to da su posebno hodočastili oni koji nisu mogli imati potomstvo. Ipak, trebalo je dočekati kraj 20. stoljeća da Jadviga i službeno postane svetica u Katoličkoj crkvi. Kako se navodi na službenoj mrežnoj stranici Vavelske katedrale, svetu misu u čast blaženoj Jadvigi prvi je put slavio na Wawelu papa Ivan Pavao II. 8. lipnja 1979. Nedugo nakon toga objavljeno je misno čitanje o njoj. Jadvigu je svetom proglasio Sveti Otac Ivan Pavao II. 8. lipnja 1997. u krakovskoj Błoniji.

Podijeli na:
Zapratite nas na FB, Instagramu i Twitteru, lajkajte i podijelite objavu

a

google.com, pub-8801838836830184, DIRECT, f08c47fec0942fa0